izvor: poslovni tjednik LIDER

Osebujnost Ivana Senčara, vlasnika čakovečke tvrtke EURO-UNIT iz Čakovca, vrlo brzo nakon što s njim progovorite nekoliko riječi, zapne vam za oko. Dijete sa sela, građevinar po struci, roker u duši, svirač i pjevač, autor četrdesetak skladbi stvorio je biznis iz ljubavi. U razgovoru ističe da je uz kvalitetan strateški razvoj i izvrstan rad svih zaposlenika pozicionirao EURO-UNIT kao lidera glazbene industrije u ovom dijelu Europe.

foto: arhiva EURO-UNIT

Tvrtka je ovlašteni distributer 74 najveća svjetska brenda u proizvodnji glazbenih instrumenata i profesionalne audioopreme, među kojima prednjači najveći u svijetu glazbene industrije – Yamaha.

foto: Ratko Mavar

Poduzetnik i glazbenik
Osim trgovinom, bavi se projektiranjem i opremanjem unutarnjih i vanjskih prostora glazbenom opremom te profesionalnom audioopremom po načelu ‘ključ u ruke’, profesionalnom audioedukacijom, servisom te iznajmljivanjem koncertnih klavira. Ali najveći je EURO-UNIT-ov ponos proizvodnja pet vlastitih brendova: Ivan’S, LionStyle, Bwing, Canorus i Slavonka. Na 3300 četvornih metara moderno opremljene zgrade u kojoj je tvrtkino sjedište veliki je izložbeni glazbeni salon u kojem se ističu gitara s potpisom Senčarova prijatelja Vlatka Stefanovskog i natpis na zidu: ‘Život u skladu s prirodom.’ Obilje prirodnog zelenila kao izraz Senčarove ljubavi prema prirodi i supruge Dušanke prema cvijeću kao da se sljubilo s velikim brojem domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja. Veli da je EURO-UNIT jedna od najnagrađivanijih tvrtki u Hrvatskoj za kvalitetu menadžmenta, društveno odgovorno poslovanje, vrhunske rezultate, humanitarne aktivnost, kulturu i sport. Dopredsjednik je HUP-ove Udruge malih i srednjih poduzetnika, predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća Međimurske županije, predsjednik Strukovne grupe za trgovinu HGK-a – Čakovec. Aktivno igra nogomet, svira, pjeva, komponira i već trideset dvije godine vodi tvrtku koju je pokrenuo u vlastitoj kući u međimurskom selu Slakovcu. Iako je prema NKD-u EURO-UNIT-ova osnovna djelatnost trgovina, ima svoje brendove, ali za sada ih ne proizvodi u Hrvatskoj jer još nije sazrelo vrijeme za to.

foto: arhiva EURO-UNIT

Ostvareni dječački san
– Uvjeti su i dalje bolji drugdje u svijetu. EURO-UNIT Hrvatska pokriva zapadnoeuropsko tržište, a tvrtka kći u Crnoj Gori istočnoeuropsko – kaže Senčar.

35,2 milijuna kuna bio je tvrtkin prihod 2021., najbolji u njezinoj povijesti

150 tisuća eura uloženo je kupnju Rivagea PM7 da bi tvrtka dobila zastupstvo toga Yamahinog sustava koji se upotrebljava na najvećim svjetskim priredbama

Prvi vlastiti brend LionStyle (glazbeni dodaci) oformljen je 2004., ali Senčarov najveći san ostvario se 2009., u vrijeme velike svjetske financijske krize, kad je proizveo prvu gitaru vlastitog brenda, Ivan’S. Proizvodnja akustičnih, klasičnih, električnih gitara i basova, mandolina i ukulele-gitara dogovorio je na glazbenom sajmu u Šangaju s kineskim proizvođačem. Budući da ta tvrtka proizvodi i za najpoznatije svjetske brendove, u razgovoru o brendu Kinezima je bio pomalo sporan naziv Ivan’S jer ih je asocirao na Ibanez. Ipak, Senčar im je objasnio da je u nazivu njegovo ime Ivan, a S je početno slovo prezimena. Proizvodnjom gitara ispunila mu se želja još iz dana kad je krenuo u poduzetničke vode. Zakleo se tada, priča, da će jednoga dana imati vlastitu gitaru. Kao tinejdžer molio je brata da mu je kupi iako nije znao svirati; dobio ju je u šesnaestoj godini. Što su ga vršnjaci više zezali, on je, onako samouk, bio još uporniji pa je već s dvadeset, kaže, postao profesionalac. Svirao je u pratećem bendu pokojnog Tomislava Ivčića, Darka Domijana, svirao i pjevao na mnogim hotelskim gažama po bivšoj Jugoslaviji, a danas svira za svoju dušu te komponira pop-rock i instrumentalnu glazbu, ‘onako iz srca i duše’, veli. Godinama su, nastavlja pripovijedati, on i njegovi sinovi radili na vlastitom dizajnu gitara, razvijali prepoznatljivost i stilove gitara, povećavali broj modela, izbor boja te proširivali izbor cjenovnih razreda. No nisu stali na tome. Vlastitu proizvodnju brenda Bwing – gudaćih instrumenata (violine, violončela, kontrabasi i pribor), te brenda Canorus – puhaćih instrumenata (flaute, klarineti, trube, tromboni, saksofoni, tube te pribor za puhače), pokrenuli su 2014. Danas se EURO-UNIT-ovi brendovi proizvode u pet kineskih tvornica i na njima sviraju vrhunski profesionalci. – Sa svojim timom realizirao sam ono što sam oduvijek želio: da budemo barem 30 posto neovisni o bilo kome, tj. da EURO-UNIT ne bude samo trgovinska djelatnost – kaže Senčar.

foto: arhiva EURO-UNIT

Instrumenti, stolci, palice
Sljedeći brend iz njegove ‘radionice’ bio je Slavonka. Riječ je o tamburici koja se kao nacionalno glazbalo prodaje već sedam godina. Kupci su Hrvati, ali i stranci ljubitelji hrvatske nacionalne glazbene baštine diljem svijeta. Izrađuje ih obrtnik Žmegač iz Varaždina; u posljednje vrijeme i ne stiže ih izraditi kolika je tvrtkina stvarna potreba. Klavirski stolci brendirani kao LionStyle posebna su priča, nastavlja Senčar i naglašava da ih je nekad uvozio iz Italije, a sada svoje izvozi u Njemačku, Austriju i zemlje bivše Jugoslavije.

– Memorijski klavirski stolac inovativni je proizvod u našem vlasništvu. Nastao je kao rezultat magistarskog rada jednog studenta i profesorice na Šumarskom fakultetu u Zagrebu te trojice hrvatskih obrtnika, ali na moju ideju. Prema praktičnosti primjene i kvaliteti trenutačno je, zasigurno, bez konkurencije u svijetu. Prije pet godina predstavljen je na glazbenom sajmu u Frankfurtu i sada se čeka ulaganje u proizvodnju – kaže Senčar.

Posao s Yamahom
Bubnjarske palice proizvodio je u Americi, i to u Vic Firthu, najjačemu svjetskom proizvođaču, također pod brendom LionStyle. Otkako je poskupio transport, proizvodnju je povjerio Nijemcima jer procjenjuje da proizvodnjom u Hrvatskoj ne bi bio konkurentan na svjetskom tržištu. Kad je počela koronakriza, uložio je 150 tisuća eura u kupnju Rivagea PM7 kako bi dobio zastupstvo toga Yamahinog sustava koji se upotrebljava na najvećim svjetskim priredbama. Zadnju isporuku imao je za HRT, Novu BH i Cankarjev dom u Ljubljani. To je trenutačno jedan od najboljih svjetskih sustava te vrste; primjerice, upotrebljava se i na ‘Euroviziji’.

foto: arhiva EURO-UNIT

– Yamaha nam je dala certifikat za postavljanje sustava, njegovo servisiranje i distribuciju za područje bivše Jugoslavije i Albanije, a još pregovaramo o Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj. EURO-UNIT je među malim brojem zastupnika u Europi koji ima sve ugovore s tim najvećim svjetskim proizvođačem glazbene opreme – kaže Senčar. Osim trgovine u Čakovcu, ima ih u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Puli, Zadru i Splitu. Senčar veli da nije bilo lako poslovati u pandemiji jer je tvrtka vezana uz glazbeni biznis, koji je potpuno stao. No, bez obzira na situaciju, donosi se odluka – kriza je prilika.

foto: Ratko Mavar

– Tih dana sve smo zatvorili, ali razvijali smo i jačali web-prodaju, pisali i objavljivali članke na internetskim stranicama. Izložbeni salon u Čakovcu doveli smo do savršenstva, napravili inventure te dotjerali poslovnice na razinu od četiri zvjezdice. Naglasak ulaganja bio je na dva segmenta: unapređenju profesionalnog audioopremanja i pripreme za usavršavanje tonskih majstora na sustavu Noage te unapređenju internetske trgovine u svim segmentima njezina razvoja. Zapravo, trošili smo novac. Dakle, suprotno od onoga za što bi se moglo reći da je normalno u doba pandemije i neizvjesnosti – kaže Senčar.

foto: arhiva EURO-UNIT

Internetska prodaja u te je dvije godine porasla za sto posto, a klasična je trgovina pala. Tek u posljednjih nekoliko mjeseci osjeća se porast klasične prodaje, no nakratko je promet opet pao kad je počeo rat u Ukrajini. Senčar to objašnjava psihološkom reakcijom kupaca, kojima u tom trenutku nije bilo do kupnje robe povezane s glazbom.

foto: arhiva EURO-UNIT

Smjena generacija
Nakon pada prihoda 2020. na 29,1 milijun kuna (2019. iznosio je 34,5 milijuna kuna), lani je prihod bio najbolji u tvrtkinoj povijesti – 35,2 milijuna kuna. Doduše, napominje, 2015. bio je 45 milijuna kuna, no te je godine EURO-UNIT pobijedio na javnom natječaju za opremanje glazbenim proizvodima Muzičke akademije Zagreb, vrijednom 11 milijuna kuna, a koji se u Hrvatskoj, kaže, neće brzo ponoviti. Senčar ne planira širiti proizvodnju, ali otvoren je za ulaganja. Želi povući barem dio proizvodnje u Hrvatsku jer, kaže, Kina više nikad neće biti jeftina. Također će razmisliti o isplativosti ostalih trgovina koje zbog porasta energenata i ostalih troškova više nisu profitabilne. U Dubrovniku ju je već zatvorio jer je najam bio preskup, a ozbiljno o tome razmišlja i za splitsku te zagrebačku podružnicu, zbog istog razloga. Sinovi Hrvoje i Mišel te Hrvojeva supruga Andreja rade u tvrtki i polako se pripremaju za preuzimanje dirigentske palice. Budući da tvrtka ima potencijal u svim segmentima razvoja, Senčar se ne boji da će ga napustiti ni 37 njegovih zaposlenika, od kojih je većina dugo ondje, dio njih od samog početka. Tvrtka ima Pravilnik o nagrađivanju, daje beskamatne kredite, trinaestu i četrnaestu plaću, bonuse, mjesečne nagrade, nagrade na prijedlog zaposlenika, božićnice, regrese, usavršavanja… i još mnogo toga.

– U mojoj tvrtki plaće možda nisu najveće, ali posao se uz glazbu lakše radi. Problemi se anuliraju samim pogledom na glazbeni raj i vedrim notama. Tko ne bi volio raditi takav posao? – retoričkim pitanjem zaključuje Senčar naš razgovor.

izvor: poslovni tjednik LIDER (Edis Felić)